U svijetlu aktualnih i često spominjanih turbulencija u industriji financijskih usluga, iznenađuje koliko se malo pozornosti pridaje činjenici da je protok informacija između menadžmenta tvrtki i njihovih odbora često oskudan i nekvalitetan. Direktori su formalno smatrani nezavisnima i imaju zadaću da štite interese dioničara, međutim oni često ovise o informacijama menadžmenta za one iste stvari koje bi zapravo trebali ispitivati, procjenjivati i nadgledati, a to uključuje i izvedbe menadžmenta.
Iako su formalno nezavisni, odbori direktora zapravo često ovise o informacijama menadžmenta. Međutim, novi pritisci na tvrtke, kooperativniji pristup i nove tehnologije mogu direktore preobraziti u iznimno učinkovite procjenitelje situacije i savjetnike.
Dioničari i regulatorna tijela često su poticali odbore da preuzmu više inicijative u procjenjivanju izvedbi svojih kompanija. Vjerojatnosti da se to desi je mala ako odbori ne dobiju pristup važnim informacijama u trenutku kada im trebaju. Jedna nedavna studija o korporacijskom upravljanju naglašava: „mogućnost odbora da smisleno nadzire i pruži koristan savjet određena je kvalitetom, pravovremenošću i vjerodostojnošću informacija koje ima. Jasno je da većina odbora ima još dug put pred sobom.“1 Razliku između informacije dostupne menadžmentu i onoga što je predstavljeno odboru nazivamo „informacijskom asimetrijom“. (Vidi „Agencijska teorija poduzeća iinformacijska asimetrija“.)
U ovom članku koji je baziran na intervjuima s direktorima i drugim ključnim osobama (vidi „O istraživanju“), dolazimo do tri općenita zaključka: 1. pritisci na menadžment i odbore da se pozabave „informacijskom asimetrijom“ vjerojatno će rasti, 2. visokokvalitetna informacija ključna je za učinkovito upravljanje i vrhunske poslovne rezultate i 3. tehnološka će rješenja dramatično poboljšati mogućnosti menadžmenta da identificiraju, dobiju, analiziraju i reagiraju na najvažnije informacije.
Pišu: Robert J. Thomas, Michael Schrage, Joshua B. Bellin i George Marcotte
