Recesije su povoljna razdoblja za napuštanje slabih poslova i upitnih praksi – ali pri tom promjenjiva okolina zahtijeva od menadžera da napuste stare pristupe.
Kao rezultat promjena mnogi sržni poslovi – povezani s istim starim, uhodanim i provjerenim proizvodima i uslugama koje svi uzimaju zdravo za gotovo – sada postaju sve nesigurniji. Kako se nesigurnost povećava, kompanije se suočavaju s visokim omjerom "nesigurnosti naspram znanja". Ovo predstavlja problem budući da odlučivanje zasnovano na zastarjelim pretpostavkama često vodi do nesretnih ishoda.
Ljudi su skloni prihvatiti informacije koje potvrđuju njihova uvjerenja dok sumnjaju ili odbacuju one informacije koje ta uvjerenja dovode u pitanje. Također, mnogi općeprihvaćeni menadžerski alati, poput neto sadašnje vrijednosti, pretpostavljaju vjerojatne tijekove novca u budućnosti i diskontiraju ih na sadašnju vrijednost. Ove se pretpostavke smatraju pouzdanima, međutim u promjenjivom poslovnom okruženju takvo razmišljanje više nije prikladno.
Srećom, prikladniji se pristupi mogu preuzeti od uspješnih i brzorastućih kompanija, poduzetnika i grupa za osmišljavanje i razvoj novih korporativnih poslova. One su se uvijek morale snalaziti u nepredvidljivim okolinama s oskudnim resursima i čestim iznenađenjima. U ovakvom nepredvidljivom svijetu čvrsti stavovi menadžere mogu odvesti na krivi put. Stoga mi dajemo prednost pristupu koji je "vođen otkrićima" i koji ističe traganje za pravim rješenjima te time smanjuje odnos "pretpostavki naspram znanja".
U ovom ćemo članku istražiti kako se suočiti s izazovom održavanja sržnog poslovanja. Usredotočit ćemo se na tri postupka: (1) iniciranje procesa obnove, (2), upotreba financijskih modela kod procjene mogućnosti za promjenu i (3) mapiranje portfelja budućeg rasta.
Pišu: Rita Gunther McGrath i Ian C. MacMillan
